srijeda, 21. lipnja 2017.

Što obući na posao?/ What to wear to work?

Prvi dan ljeta! Kod mene je veličanstven pljusak upravo sada. Nadam se da će donijeti malo svježine, jutrošnja kiša ništa nije napravila.

Što se tiče outfita, dugo vremena nisam kombinrala crveno i rozo jer sam mislila da se ne slažu. Na kraju, ispalo je da mi se sviđa kad ih sparim.
Na sebi nosim crvenu Orsay suknju s laganim faldama, i prugastu crveno bijelu majicu, te pašminu i roze balerinke. Pašmine, šalovi i marame su mi odlična stvar kad nemam vremena ili volje kombinirati nakit dok se spremam za posao, a želim imati nešto na sebi (plus, pašminom se mogu zaogrnuti kad je ipak hladnije na poslu nego sam mislila da će biti).
Ako imate produženi neradni vikend, odmorite se i guštajte. Ako ipak radite sutra ili/i za vikend, u istom smo problemu :)
Radili ili ne radili, čuvajte se pljuskova ovih dana!



It is the first day of summer, and right now we're having thunders and downpour. I really hope it will freshen up the air a bit.

Here I'm wearing an Orsay red pleated skirt with striped red and white t shirt, with pink flats and a pashmina.
For a long time I didn't wear pink and red together, because I found the colours didn't look good together. Well, things have changed and now I combine red and pink and think they look great together.
Pashmina, shawls and scarves are great for days when there's no time nor will to find and put jewelry, and when I still want to have some kind of accessorize.
Also, I can always wrap myself into it if it is colder at work, then I thought it will be.

If you're having a long weekend, enjoy it! In case you working tomorrow or even weekend, I totally understand you.
Either way, beware of thunder storms and downpours!


ponedjeljak, 19. lipnja 2017.

Godišnjica mature/ High school reunion

Prije par tjedana imala sam godišnjicu mature.
Ne znam kako gledate na ta okupljanja, možda ih ne volite i ne sudjelujete, ili imate loša iskustva iz srednje škole, no meni su te godišnjice baš drage.
Skupljamo se na razini generacije, i ne dođu svi, ali dođe nas dosta.
Mislim da smo svi dovoljno sazreli da su svi oni koji su došli, bili veseli i druželjubivi i htjeli su se družiti i pričati o sebi i svom životu, bez preseravanja i pokazivanja. Nekako, puno iskrenih razgovora i puno smijeha.

I sjedimo mi tako i gledam ja nas za stolom, svi mi izgledaju dobro i mlado i dobro i ko da nije baš 20. godišnjica. I onda pogledam za susjedni stol, a tamo neka djeca. Dečkići u jako uskim košuljicama zaguranima u jako uske hlače, s previše sređenim frizurama, to jest, frizurama kakve dečki iz moje generacije nikad nisu nosili i ne nose ni danas. I pitam dečka iz razreda, koji je sjedio pored mene za stolom, koji su ovo prekputa (mislila sam da su neki kojih se ne sjećam). Ispalo je da još jedna škola slavi godišnjicu mature, ali oni su slavili 10. :)
Vidi se razlika kad vidiš nekog tko slavi desetu pored tebe, koja slaviš dvadesetu.
Zaključili smo, skupno, da se oči priviknu i ne kužiš da se mijenjaš.
Svejedno, meni smo izgledali baš dobro.

Mogu vam samo reći da taj broj izgleda puno, ali ja ne znam kako je to tako brzo došlo.

A few weeks ago I went to a high school reunion.
People have different reactions to reunions: some like them, others don't even go to reunions.
In my case, I've been to every one we've had, and we have reunion every 5 years.
We gather as a high school generation, not just one class, and it is nice seeing again all these people, and with many of them I stayed in good relationships till today.
The ones who came were in a good mood, and it was interesting hearing stories about their lives now. It felt like we're all mature enough to talk about it honestly and simply.

They all looked good to me, and I couldn't see that much a difference. I couldn't see these 20 years that have passed by.
And while we were sitting at the table, I saw some children at the table next to ours, and was shocked. First, they looked so young, and second, I couldn't remember who they were.
My ex colleague told me there is another reunion in the same restaurant, another high school had their 10th anniversary. I've felt relieved. :D
You can't see the difference looking at the people your own age, but you can clearly see the difference when some children sit next to you.
I was suspicious, the boys wore very tight shirts tucked into too tight trousers, which men in my high school generation never did and still don't wear it, I should've known they're younger.

Younger people aside, I think we looked really good. I really don't know how this 20th anniversary came so fast.

četvrtak, 15. lipnja 2017.

Mrežnica/ Mreznica river

Upozorenje: jako puno slika !!


Otkako imam psa, provodim u prirodi više nego ikad svoje slobodno vrijeme. 
Postala mi je potreba, izaći i hodati po travi, po zemlji, disat zrak bogat mirisima trave i njiva i polja i rijeka.
Mrežnica je blizu kuće mog oca, i kad je Čika tamo, onda uglavnom idem u šetnju do Mrežnice, pa po livadama, pokošenim poljima, i po stazama.
To obično znači da, ako radim od 8, dižem se malo nakon 5, idem s njom na Mrežnicu, i vratim se, spremim se za posao i vozim u Zagreb i dođem do 8. Ako mislite da je to naporno, naporno je popodne, kad ulovi umor. Ujutro, meni je to postao najbolji način za započeti dan. Sunce je već visoko, čak i prije šest, dovoljno je toplo za kratke rukave, zemlja toliko miriši, trave su toliko opojne, da ne znam bih li više gledala silne boje i sunce ili samo duboko disala u tišini, dok mi pas trči oko nogu.
Nakon sat vremena šetnje, ostatak dana sam zen, manje više :)
I prije psa sam voljela imati vrijeme za sebe prije posla, makar 15 minuta, prije nego krene žurba i spremanje, a ovako, mada je rano ujutro, ja šetam po utabanim stazama, gledam kako se priroda mijenja i samo dišem i budim se polako.

Meni je ovo odlično vrijeme za meditaciju u pokretu.

Livade se kose povremeno, a kad kažem povremeno, mislim jednom dosad, ove godine. To znači da jako puno vremena hodam kroz visoku travu, višu od mog struka. Možda to izgleda zabavno u knjigama i filmovima, u stvarnosti ne znate čega sve ima u visokoj travi (stalno razmišljam o zmijama, kojih se ne bojim, ali ipak razmišljam), krpelja sigurno ima jer ih nalazim na Čiki, i jedan je hodao po meni, neki dan me napalo krdo kebrova u sumrak (to je strašno, hrabri su i bedasti).

Čika je presretna, skače ko jelen po toj visokoj travi, šnjofka na sve strane i traži tko se skrio u mišje i krtičje rupe.

Mrežnica je puna života. S druge strane obale živi jedna čaplja, koja pokušava biti nevidljiva kad mi dođemo, no ona uopće nije zanimljiva mom psu, kad u Mrežnici ima kamenja. Neš ti čaplje i patki i žaba i riba, ajmo izroniti kamenje, to još nikad nismo vidjeli.
Tako i ja znam ući u rijeku, i onda nas dvije penzionerski smočimo noge, i dobro da se ne poplahnemo iza vrata, i izađemo na travu nazad.
ni jedna ni druga nismo baš za kupanje, mi se samo močimo/
neither of us is into swimming, we both only walk in the river


Kad navečer idemo u šetnju, zrak je vruć i zemlja isijava toplinu do kasno navečer. Vruć i vlažni zrak nije najsretnija kombinacija za mene, ali što to fino miriši i koje lijepe boje zalazak sunca pruža! I koliko komaraca ima! Uglavnom, ja šetam i divim se bojama i prirodi i pljeskam po sebi, a Čika me svako toliko gleda blago začuđenim pogledom, tamo negdje dok se mlatim kao da pjevam "Kad si sretan..".

U našim šetnjama osim čaplje i patki (nezanimljive) srele smo ženku fazana, koja je odjednom prhnula iz polja i letila na metar visine, škanjce koji su pokušavali nešto uloviti, i jednu rodu koja je jedno rano jutro išla njivom i tražila doručak, dok ju nismo skužile.
Ja sam pokušala slikati ju, Čika se pokušala upoznati. Jadna roda je svako toliko išla letiti par metara dalje, jer smo joj kvarile chi svojim prisustvom.
E da, i mačke su lovci po poljima. Kad vidim na vrijeme, vežem pasicu. Kad ne vidim na vrijeme, podivlja, vežem ju tad, zabije mi se u noge i onda idem izranjavana i s masnicama u haljini na posao. Mažem gavez po ogrebotinama i masnicama, i trenutno mažem cijele noge, svud me uspijela udariti.
odbjegla roda/ runaway stork
Warning: a lot of pictures! :)

I've always like nature, and walks in the nature.
Since adopting my dog this became more intense, and although it is a task, a few time every day, it became a part of the day when I'm really happy walking through meadows and along rivers.

My father's house is near the river Mreznica, and when Chica the dog is there, I take her to the river. 
If I work in the morning, I get up before 6 am, and we walk and walk and enjoy the sounds and smells all alone. And the soil smells so intense, and the river, too.
I don't know if I like more the smells or the colours.
I don't know where first to look. It is a great way to start your day, and afterwards I feel so calm, like there isn't anything that could ruin my mental balance. I get tired in the afternoon, because 5.30 am is really an early start, but it is worth it.

There are animals near the river: ducks, a heron, a buzzard and some frogs, but my dog has no interest in birds, because there are rocks in the river, and she acts as if she never saw a rock in her life. So, she usually spends time walking in the river and searching for rocks, while the whole fauna tries to hide themselves, completely unnecessary.
The only animal she saw some interest for was a stork, that was looking for something to eat one early morning, and had to fly a few meters away every now and then. I tried to take a picture, Chica tried to make friends with it. Didn't work.

In the evening, it is so hot even late in the evening, and the air is humid and it is not really good for my health, but on the other hand, I enjoy the sunset colours around me and the smells (again). So many different smells, as if every plant has it's own. I feel so calm after these walks, it is strange going back to noise and people and traffic and work and..the usual life.
My dog is thrilled with these walks, and I enjoy the time with her and myself. Enough time, and the right time for a meditation on the move :)

utorak, 13. lipnja 2017.

Znate li se uspješno spremiti za put?/ How to pack successfully for a trip?

Kakvi ste po pakiranju stvari za put? Spremate se deset minuta prije polaska, ili je sve uredno složeno večer prije, s popisom koji križate, stvar po stvar?

Ja volim popise, za sve, i uredno napišem popis što sve treba ponijeti, i onda slažem torbu bez popisa :D jer, kao, znam ja sve napamet. Ne znam, i uredno odem bez nečega.


Što se tiče količine, kako većinu vremena idem autom, imam komfor da se ne moram premišljati, pa uredno u torbu ubacim nekoliko kombinacija. Ja se ni za posao ne mogu od prve odlučiti što s čime kombinirati, i tlaka mi je za tjedan dana ili vikend unaprijed uzeti samo nekoliko komada, i onda nositi sve sa svim. U tom ubacivanju svašta uleti, i zaboravim, na primjer, duge rukave (desilo se zaista).

Dobra stvar je da će glavne stvari uvijek uletiti u torbu, a za ostale računam da ću se nekak snaći.
Osim toga, kad ponesem više, imam slobodu ne brinut se što, kad i ako se zasvinjim, a vjerujte mi, fleke se lijepe na mene.

Što se tiče stvari, postoje stvari koje mi trebaju i znam da ću nositi, postoje stvari za svaki slučaj, i postoje stvari koje su zapravo smijurija, jer već u startu znam da ih nosim zabadava. Na primjer, knjigu koju nikako početi čitati. Tenisice za trčanje :)
Pogotovo kad je neki vikend/godišnji u pitanju, ponese me ideja da ću baš baš tada pročitati nešto ili se baviti nekim hobijem. Jedino što sam od tih dodataka na putu koristila bio je mat za jogu.




Kad se vratim s putovanja, obično ispadne da dio stvari nisam koristila, od odjeće ili nakita ili knjiga ili lakova za nokte.

Uzmimo u obzir ove promjene vremena kad ne znaš hoće li ujutro biti jesen, kiša, ili sparno ljetno jutro, zbilja ne pojednostavljuje.

Kako se vi spremate? Nosite li više stvari, kao ja, ili imate sve točno smišljeno unaprijed?
U čemu nosite stvari? Ja rotiram tri torbe, to jest, dvije torbe i kofer.

Kofer ima oko 15 godina, kupila sam ga u šetnji jednog ljetnog dana u Njemačkoj, praktički na cesti. Nisam očekivala ništa, ni da traje ni da radi svoj posao. Na kraju, najbolje uložena 22 eura. Prošao je više svijeta nego ja, jer je išao i s mojim prijateljima svuda, po bijelom svijetu.
Na kraju, nakon pustih kilometara kotrljanja, oštetio se jedan kotačić jače tek nakon što je moje kumče odlučilo voziti ga gore dolje na moru nekih sat vremena (imao je dozvolu, nije mi na pamet palo da bi netko toliko pasionirano vukao kofer sat vremena), a još uvijek vozi.

Crvena Reebok torba ima preko 15 godina, i dugo mi je bila suputnica na jedno i dvodnevnim putovanjima. Praktična je i navikla sam se na nju, taman je za strpat osnovne stvari i za presvuć se jednom, bez dodadata.
Navigare je kupljen na benzinskoj pumpi prije dvije godine, skupljanje onih naljepnica se isplatilo.
U ovu torbu stane cijeli moj kfoer i još stvari, ima kotačiće i ručku na izvlačenje, i tu sam spremala sve stvari za godišnji, uključujući veliki šešir za plažu i knjige i svašta. Trenutno mi je najpraktičnija, sam ubacujem u nju stvari, kao da je Sport Billy torba, i još ostane mjesta.

U čemu vi selite svoje stvari po državi i svijetu? Koliko vam treba da se spakirate? Smatrate li se dobrima u pakiranju?





How good are you at packing your stuff for a trip?
Do you write lists before, and pack accordingly, or do you pack last minute before leaving?
I love writing lists, but then I decide to pack by heart, being sure I know it all. Of course I usually leave something behind!
I usually go by car, so I have the luxury not to worry about the size of the luggage, or at least, I don't have to think whether to take one or two shirts.
I have difficulties deciding what to wear to work the evening before, and it is complicated to know it a few day earlier, when packing for a few days ahead.
So, usually, since I can't decide what to wear in the future, I pack more combinations.
It is not so much more stuff, and gives me the freedom to not worry about ruining one and only wardrobe piece I have taken with me.

When talking about stuff I bring with, that has absolutely no sense, there are some, I like to think, good to be taken with. I like to imagine jogging on vacations, or reading books I never manage to read, and this never happens- I never read them nor I run while on vacation.
One thing that was useful on my journeys was my yoga mat.

There are three bags/suitcases I have, and use depending on how long the trip will last.

The red Reebok bag has been my loyal companion for more then a decade, and it is great for one day or a weekend.
The suitcase was the best purchase, bought practically on the street in Germany. It traveled more then I did, because I borrowed it to my friends and this suitcase has seen the world.
Nothing could ruin it till my godson decided one day to drag it around the house. He was allowed to, I simply didn't expect he'd do it for hours. Now, one wheel is kind of broken, but still working.

My third bag is the biggest one, and I can put my blue suitcase in ti, and there would still be free space. It is great, with wheels, with zippers. It was bough on a gas station, and this was best purchase on a gas station in my whole (beside a much needed gas).

What are your packing plans? what bags and suitcases do you use?
}, 10);